Mladi mjesec, zvijezda i kriz biju bitku na Neretvi

Autor: Asaf Becirovic, Oslobodjenje, Sarajevo   2006-01-30

Centralna zona Mostara između istoka i zapada. Mostarci žive u lijepom, pitomom gradu s umjerenom klimom, tako da tokom cijele godine mogu obnavljati porušene i dizati nove vjerske objekte. Temelji katoličke katedrale zakopani su prije deset godina u centralnoj gradskoj zoni.

Uskoro će se, tik kraj buduće katedrale, barem se tako nadaju u medžlisu IZ u Mostaru, zakopati i temelji budućeg islamskog centra.

Oni sa zapadne, “hrvatske” strane grada, horski poručuju kako izgradnja novog islamkog centra nije “potrebita”, jer Bošnjaci imaju onaj stari centar na Bunuru. No, Ramiz Jelovac, predsjednik Medžlisa IZ u Mostaru, odgovara:
“To više nije islamski centar. Obnovila ga je i u svoj kulturni centar preuredila Saudijska Arabija.”

U vrijeme naše posjete Mostaru, ovaj kulturni centar je bio prazan. Iz njegove avlije se jasno vidi ogomni betonski križ na brdu Hum, ali i toranj obližnje katedrale visok više od stotinu metara.

“Na svečanosti otvaranja tornja, general Sopta je rekao kako je toranj tu da vječno bdije nad Neretvom i tako čuva krščanstvo od muslimana…”, reći će nekom prigodom mostarski muftija hadži Seid efendija Smajkić.

No, gradnja islamskog centra u gradskoj centralnoj zoni, koja je inače puna nelegalno sagrađenih objekata, pa i na vakufskom zemljištu, (Hrvatsko narodno kazalište, zgrada Vlade FBiH, zgrada INTEGRE...) ne može početi bez dozvola vlasti...

Dokumentaciju za građevinsku dozvolu Medžlis je predao 2001. Nikad odgovora. Gradsko vijeće je formiralo komisiju koja je imala zadatak da se pozabavi urbanističkim planom centralne zone, zapravo, gradnjom islamskog centra. No, komisija (Veljko Galić, Željko Jovanović, Nikola Maslej, Adnana Pašić, Igor Grozadnić - svi iz Sarajeva, te Mostarci Seda Pintul, Haris Deronja, Zoran Puljić...) raspala se.

“Dio komisije koji dolazi iz Sarajeva nije imao ništa protiv islamskog centra, no, ovi članovi komisije iz Mostara se nisu mogli složiti. Pojedinci su nudili da se gradi islamski centar, ali bez munare. Gdje to ima?”, pita Jelovac.
On bi da komisija nastavi s radom. Novi zahtjev za centrom Medžlis je predao 2004. Još čeka odgovor. U međuvremenu, u gradskoj zoni, gdje, kako objašnjavaju u Gradskoj upravi, nema urbanističkog plana, niče nova trospratnica. Kako li se ona uklopila u nepostojeći urbanistički plan?

Opet, agilni stanovnici zapadne obale Nertve su avgusta prošle godine počeli skupljati novac za svoju katedralnu crkvu Kristova Uskrsnuća. Saznajemo, novac pristiže na račun. Zainteresovani mogu u naredne tri godine izdvajati za crkvu svakog mjeseca po 10 KM. Ili, ako su dijaspora, po 10 eura, odnosno dolara.

Pokrenuta je i akcija izgradnje katoličke crkve na području kompleksa bivše kasarne Sjeverni logor u Mostaru.
Ujedinjeni HSPBiH je pismeno priopćio Muratu Ćoriću, predsjedniku Gradskog vijeća, da bi izgradnja crkve bila poticaj povratku Hrvata na Zalik, Carinu...(istočni Mostar). Međutim, Ćorić još nije pročitao pismo. Niti se zna kad će. U međuvremenu, muftija mostarski slomi se objašnjavajući kako izgradnju islamskog centra ne treba doživljavati kao atak na Hrvate. Dapače.
Izgradnju islamskog centra u strogoj gradskoj zoni Mostara, na mjestu bivše robne kuće HIT, muftija mostarski smatra “pitanjem života ili smrti” za Bošnjake u tom gradu.
“To je pitanje našeg digniteta, opstanka, perspektive za život. Izgradnja islamskog centra je test za mostarske vlasti, ali i za nas. Bošnjaci ovaj problem trebaju shvatiti kao imperativ... Nije u pitanju samo islamski, već bošnjački dignitet”, objasniće muftija.

On je, u svojim ne tako davnim nastupima, optužio Katoličku crkvu kako ne preza u provođenju ekspanzionističkih namjera - prisvajanja zajedničkog zemljišta, bespravne izgradnje, podizanja križeva gdje im nije mjesto...
Hrvatski mediji su zabilježili i to da je muftija pitao vjernike znaju li šta se pjeva u zapadnom dijelu Mostara.
“Oj Mostaru, ništa ti ne fali, osim zlatni križ na Musali”, poučio ih je muftija.

Prošle godine u Mostaru je bilo, a i sada je, nezaposleno oko 15.000 građana. Oni, dakle, žive slobodno, poput ptica. Tako i jedu. Na zajedničkom kazanu se hrani oko 650 siromašnih. Stoga mnogi misle kako je bolje praviti fabrike, otvarati radna mjesta... Nije li tako, pitamo Jelovca?
“Tako misle oni koji nikada nisu bili u džamiji. Naime, ni jedna džamija nije obnovljena novcima poreskih obveznika. Pročitajte, na džamijama je ploča na kojoj piše ko ju je obnovio. Mahom se radi o donacijama islamskih, arapskih zemalja, Turske, Malezije... Napokon, sve te stare džamije svojevremeno su gradili pojednici, ne država”, objašnjava Jelovac.

Neće se, veli on, ni islamski centar praviti poreskim parama. Izgradiće ga džematlije, pojednici, svi oni koji bi da vide islamski centar usred Mostara.
Zaključimo kako život u Mostaru liči na bajku. Naime, i ovaj grad ima svoje kraljeviće i prosjake. Kraljevići su Safet Oručević, Dinko Slezak, Edin Batlak, Ivica Prskalo, cjelokupan vrh HDZ, MUPHNK, Salko Duraković i tako dalje.

Idejni projekat islamskog centra je gotov. Zauzimaće 6.000 kvadratnih metara, prostiraće se na 19 dunuma zemlje, dijelom i na bivšem Lakšića haremu. Činiće ga biblioteka, čitaonice, sale za nastavu, trgovine primijenjene namjene, džamija... Koštaće oko 5,000,000 KM. Početni novac je već obezbijeđen.

Očekuju se njihovi prilozi.

Posaljite ovaj link preko email-a

Nazad na prethodnu stranicu